ludost
Ovih dana posmatram parove, bracne parove i moram da primetim svi kao da su po nekom kalupu..
Volela bih da gresim ali krecem i od sebe, svaki dan ista prica ustanemo, popijemo kafu, popricamo, i posle odlazak na posao.. Da li je moguce da posle duze veze ne postoji nesto sto ce srusiti monotoniju? Nekako to pocinje da gusi, iako sam tip koji uvek gleda na lepse stvari, polako ali sigurno pocinjem da sumnjam da je put duge veze poplocan navikama i obavezama....
I posle nekog vremena naravno da ce neko od partnera hteti sebi malo da uzburka zivot tako sto ce pronaci nesto sa `strane`. Kuci ima sigurno nekog ko ce ga/je saslusati, posavetovati a napolju nekog ko ce zabavljati. Sa kojom god prijateljicom da sam pricala ishod je takav, 4,5 godina u vezi, pa im bude dosadno pa hajde nece biti nista strasno naci nekog sa strane i malo se zabaviti... Jel moguce da sam ja jedini ludak koji veruje da to nije ispravno? Da 21.vek ne znaci da moras imati milion partnera da bi ti zivot bio zanimljiv, kako sebi tako i drugima??